Jučer, 12. ožujka 2026., u našem učeničkom domu ponovno smo proživjeli ono što se, na sreću, događa samo u vježbama – evakuaciju zbog požara. Prošle godine u svibnju organizirali smo i uspješno izveli prvu evakuacijsku vježbu uz nadzor stručnjaka iz tvrtke Total Inspect. Ove godine smo i drugi put aktivirali alarm i iz zgrade izveli svih devedeset i dvije učenice i učenika koji su u tom trenutku bili prisutni u Domu. Uz njih su bili odgajatelji i tehničko osoblje koje sam kao ravnatelj koordinirao.
Vježba simulacije evakuacije je važna: jer nas uči kako se ponašati kad bi sve to bilo stvarno. Od učenika, ali i zaposlenika Ustanove traži se maksimalna ozbiljnost i angažiranost jer unatoč tome što se radi o simulaciji, pristup vježbi je ponajmanje simulacija.
Gotovo svaki od devedeset dvoje učenika jučer je ustao, uzeo osnovne stvari i u trenutku kad su čuli alarma zaputili se prema najbližem izlazu iz Doma sukladno uputama odgajatelja koji se pokazivali smjer evakuacijskog puta i davali tijekom toga sve potrebne upute. Učenici se nisu gurali na stepenicama. Nisu vikali. Samo su išli – brzo, iako je sve u svemu moglo i brže, ali ipak tiho, u redu.
Učenici su, nakon što su izašli i bili pobrojani, smješteni na domsko igralište. Dovoljno daleko od same zgrade i svih ugroza koje bi se mogle eventualno dogoditi. Naravno, nije sve bilo savršeno. Uvijek ima sitnica: netko je izašao mokre kose, netko u ogrtačima, netko je na trenutak zastao na hodniku jer je zaboravio gdje je najbliži izlaz. Ali upravo zato radimo vježbe da te sitnice postanu vidljive dok još nisu opasne. Na greškama učimo.
Na kraju, vrijeme. Vježbu smo završili, treba biti iskren, ipak 4 sekunde sporije nego li u svibnju prošle godine, ali ipak jako brzo. za manje od 4 minute. Točnije za 3 minute i 54 sekunde. Devedeset i dvije osobe su jučer izašle na vrijeme. Sve. I to je, zapravo, jedina vijest koju vrijedi zapisati.
